There ain’t no such thing as a free lunch ili populizam na najjače

Nakon što su prethodnih godina besplatnim udžbenicima pokriveni osnovnoškolci i srednjoškolci, prema odluci zagrebačkog gradonačelnika sada će se tako zbrinuti i zagrebački studenti. Na prvu može se to činiti dobro, ali ne i kad se zagrebe ispod površine ove odluke. Meni se kao građanki Zagreba, koja također pridonosi punjenju njegovog proračuna nameće pitanje o čemu se tu stvarno radi, je li potreba studenata utvrđena unaprijed artikuliranim ciljevima obrazovne politike grada, socijalne politike, trebaju li zaista studenti besplatne udžbenike i što je tu uopće besplatno?

Dok je na udaru javnosti ministar Mornar da novim kriterijima za upis u srednje škole pogoduje djeci političkih elita, Milan Bandić razmeće se novcem Grada, odnosno da budem precizna, našim novcem s obzirom na najveći prirez u Hrvatskoj, bez odgovora zašto i kako je donio ovakvu odluku i hoće li ona doprinijeti ostvarenju cilja kojim bi se trebala voditi društveno odgovorna vlast, a to je prije svega podizanje razine stupnja obrazovanosti građana.

S druge strane, logično je pitanje je li itko iz ove gradske vlasti pitao same studente i njihove roditelje jesu li njima baš besplatni udžbenici najvažnija stavka tijekom studiranja, imaju li oni možda drugačije prioritete?

Primjerice, u Varaždinu se studenti stipendiraju dok se ne zaposle, a ono što je važno takva odluka gradskih i županijskih vlasti rezultirala je podizanjem razine obrazovanosti u županiji. To je dakle mjera donesena na osnovu jasno artikuliranog cilja lokalnih politika, mjera koja je donijela rezultat.

Što je cilj ove odluke Milana Bandića? Što su uopće studentski udžbenici, je li itko izradio jasnu listu tih udžbenika, tko su autori, tko ih tiska?  Studentska literatura, koliko je meni poznato, nešto je što se posuđuje u bibliotekama fakulteta, sveučilišnim knjižnicima, prepisuje u skripte, a dodatno svaki profesor kreira i po svojim kriterijima dodatnu literaturu koju koristi u nastavi. Zaista mi nije jasno što su to studentski udžbenici po mjeri gradonačelnika, a voljela bih znati i mislim da imam pravo biti informirana. Tu se ponovno vraćamo na način (ne)komunikacije gradonačelnika i gradskih struktura, ishitrenosti i netransparentnosti u donošenju odluka, koje se vrlo često mogu nazvati nikako drugačije nego shizofrenim.

Podsjetila bih na nedavnu kandidaturu grada Zagreba za europsku prijestolnicu kulture, o čemu sam  povela raspravu i na svom Facebook profilu. Zaključak je da ni tu nije bilo jasno postavljenog cilja niti strategije kako do njega doći. Napravljena je naime Strategija kulturnog razvitka koja je sve ali strategija nije, bez uključivanja argumenata zainteresiranih javnosti, prije svega kulturnih djelatnika i bez provedene javne rasprave. Da se eto pokaže da se nešto radilo, netko je napravio neke plakate, nekoliko sličica i Facebook profil iz čega opet nismo  razumijeli ništa, a strategiju je izradila tvrtka iz Varaždina koja uopće nije za to kompetentna.

Kako se uopće može tako olako donijeti odluka o trošenju gradskog novca, bez da je itko jasno artikulirao ciljeve, tko će biti nositelj aktivnosti i tko je kompetentan za takav, nimalo jednostavan posao. Tko odgovora za naš novac bačen u vjetar?

Nažalost, modus operandi ove gradski vlasti naučio nas je da moramo propitkivati opravdanost odluka koje donose, pa tako i ovu o besplatnim udžbenicima za studente, gdje je potpuno jasno da se ne radi o rješavanju stvarnih potreba studenata, nego za gradonačelnika jeftinom, a za nas građane skupom pecanju političkih poena.

Ja sam umorna od populizma, od toga da nitko nije odgovoran za odluke koje donosi, da nitko ne vodi računa o tome što je javni interes, pa da se prema tome i određuje što će se raditi i finacirati našim novcem. Institucije financirane iz proračuna trebaju se uključiti u artikuliranje ciljeva i određivanje što je javni interes, kako se ne bi mogle ni smjele donositi gore spomenute samovoljne i štetne odluke. Upravo ću institucijama posvetiti više u narednim blogovima.

Do tada, preispitujmo odluke vlasti, bilo na lokalnoj, bilo na nacionalnoj razini jer nemoguće je dobiti nešto za ništa!

——————————————————————————————————————————-

O autorici bloga: Ankica Mamić je vlasnica PR agencije IM&C te savjetnica Radimira Čačića, predsjednika Hrvatske narodne stranke – reformisti. Odnosima s javnošću bavi se već 20 godina te ju, temeljem ostvarenih rezultata te današnjeg utjecaja, s pravom možemo nazvati pionirom odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Ovlašteni je CIPR predavač te članica Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), International Public Relations Association (IPRA), Chartered Institute of Public Relations (CIPR), European Public Relations Education and Research Association (EUPRERA).

Oglasi

2 misli o “There ain’t no such thing as a free lunch ili populizam na najjače

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s