Turizam naš svagdašnji ili tko mora, a tko ne smije raditi u turizmu

Republika Hrvatska je za područje suzbijanja diskriminacije donijela 2008. godine Zakon o suzbijanju diskriminacije koji na jedinstven način uređuje problematiku iz tog područja. Također članak 49. Ustava RH određuje da su poduzetničke i tržišne slobode temelj gospodarskog ustroja države. Nažalost Zakon i Ustav ne nalažu izričito da se u diskriminirajući položaj ne smije dovoditi pojedine struke, pa je tako Vlada Zorana Milanovića pronašla rupu u Zakonima te Uredbom, u srpnju 2012. godine, donijela odluku o zabrani angažiranja PR agencija ministarstvima, agencijama i državnim tvrtkama te time struku odnosa s javnošću diskriminirala i dovela u podređen položaj u odnosu na sve ostale koje pružaju intelektualne usluge.

Uzimajući u obzir Zakone i propise RH, kada bi se struka odnosa s javnošću reinkarnirala u osobu, takva bi osoba zasigurno bila označena kao potlačena, ponižena i omalovažavana, pa bi vjerujem mnogo boraca za prava i pravdu priskočilo u pomoć štiteći njezine interese i zakonima i Ustavom zajamčena prava.  Nažalost, ipak se radi „samo“ o struci, koja u Hrvatskoj nije dobila javni značaj i poštovanje, koje po meni apsolutno zaslužuje. I kako to obično biva, dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. Pa je eto tako nekima zaista svanulo nakon što se nama u PR-u smrklo.

To su turističke agencije koje se mora angažirati u organizaciji različitih kongresa.  Kako se ipak ne bi pomiješale klasične turističke usluge s organizacijom kongresa, Zakon je prepoznao poseban PCO oblik agencija, a to su turističke agencije koje su svojim djelatnostima posebno zadužene za organizaciju kongresa. PCO zapravo znači Professional Congress Organizera kako bi PCO turistička agencija mogla obavljati navedenu uslugu mora dobiti PCO certifikat po kojemu se smatra da ispunjava sve kriterije za organizaciju kongresa. Kriterije su propisali Ministarstvo turizma i Udruga hrvatskih putničkih agencija!

 Naime, zanimalo me može li se PR agencija (koja inače obavlja poslove event managementa) aplicirati za PCO certifikat, pa sam naišla na negativan odgovor jer je taj certifikat namijenjen isključivo turističkim agencijama (koje moraju podnijeti potvrdu o pružanju turističkih djelatnosti i ono još važnije – potvrdu o plaćanju svih pristojbi). Nadalje, zanimalo me koja znanja trebaju imati zaposlenici takvih agencija, odnosno zašto PR stručnjaci (s fakultetskim obrazovanjem i iskustvom u području event managementa) ne mogu raditi na organizaciji tih kongresa? Pa sam saznala kako te aktivnosti provode posebno educirani zaposlenici koji se šalju na jednodnevni ili višednevni seminar (bezobzira na prijašnji stupanj obrazovanja) u organizaciji UHPA-e, na kojem se polaznici educiraju iz područja kao što su project management, poslovna kultura i pregovaranje, planiranje, organizacija, marketing, pravna regulativa, osiguranje, sigurnost, administrativno/financijski odnos s kupcima i slično. Skoro pa nevjerojatno koliko se tema obradi u samo nekoliko dana! Sukladno nabrojanom, ne mogu se ne zapitati jesu li PR stručnjaci prekvalificirani ili nedovoljno kvalificirani za ovaj posao?

Jasno je kako su neke turističke agencije već sad izgubile bitku s online bookingom i online servisima za organizaciju putovanja. Nisu se prilagodile novom dobu pa se to itekako odrazilo na njihove poslovne rezultate. Nedavno su objavljeni podaci o velikim gubicima u poslovanju najvećeg broja putničkih agencija. Stoga su, kako to kod nas obično biva, posegnuli za “uređivanjem tržišta” kako bi se zaštitili od moguće konkurencije, a Ministarstvo turizma i UHPA dodatni izvor zarade,  tražeći od agencija da se certificiraju kako bi postale PCO (Professional Congress Organizer). Zanimljivo bi bilo vidjeti imena edukatora, trajanje edukacije i puno bi toga bilo jasnije. 

Da ne bi bilo zabune, ne mislim da su turističke agencija krive za to, oni su jednostavno iskoristili priliku i ograničili tržišno natjecanje u svoju korist.  Samo ponovno postavljam pitanje kako Država može donijeti protuzakonitu, protuustavnu odluku i onemogućiti rad  agencijama za odnose s javnošću, a zakonom uvjetovati angažiranje turističkih agencija (PCO)?

 To je posebno zanimljivo i iz perspektive novog prijedloga Zakona o turističkim zajednicama kroz koji se svim lokalnim i županijskim turističkim zajednicama  predlaže povećani opseg djelatnosti  u razvoju turističkih proizvoda i promocije destinacije, dok će glavna djelatnost glavnog ureda HTZ-a biti jačanje turističkog brenda Hrvatske.

kongresni i klasični turizam
Izvor fotografije: http://www.cmpa.eu/

Po meni nije problem niti postojanje takvog modela agencije, to postoji i u inozemstvu, ali tržišna utakmica treba biti fer. Svi koji imaju znanja, vještine i kadar za poslove organizacije kongresa moraju se moći ravnopravno natjecati na tržištu. Organizacija kongresa je usluga koja se mora nuditi cijelom poslovnom sektoru (podaci iz 2014. pokazuju kako u Hrvatskoj još uvijek ima najviše  domaćih kongresa, zatim nešto manje iz regije i Zapadne Europe, dok je ostatak svijeta zanemariv) a to sigurno nije posao koji turistička agencija može nuditi kao sekundarnu djelatnost tj. onda kada turistički angažmani zakažu. Nadalje, kongresni turizam za sobom povlači razvoj ostalih industrija kao što su uvođenje dodatnih međunarodnih letova, razvoj kvalitete hotelskog smještaja, izgradnja i razvoj polivalentnih dvorana, razvoj poslovanja sveučilišnih i ostalih obrazovnih ustanova, dodatno promicanje turističke ponude Hrvatske, ali i lokalnih destinacija, a kongresni turizam povoljno utječe i na produljenje sezone.

Obzirom na to da statistike pokazuju kako je u 2014. godini najviše bilo domaćih kongresa, možemo zaključiti kako ulaskom u EU nismo iskoristili mogućnosti povećanja opsega poslovanja, niti smo privukli potencijalne klijente koji se nalaze izvan Europe. Je li tome tako jer HTZ ne radi dovoljno na brendiranju Hrvatske na karti kongresnog turizma? Ili HTZ očekuje od turističkih agencija da se počnu i time baviti, pa da kroz certifikat budu obučeni za brend PR? I tu leži bit problema. Naime, da bi se pokrenuo kongresni turizam prvo je potrebno osmisliti i razviti dugoročnu strategiju čiji bi cilj bio iskoristiti domaće resurse kako bi se Hrvatska prepoznala kao idealno odredište  za kongresni turizam. 

Da bi se određena zemlja upisala na kartu kongresnih centara mora zadovoljiti visoke kriterije. Konkurencija na inozemnom tržištu je jaka i dok se mi gubimo u nedefiniranoj strategiji, svaki dan gubimo nove potencijalne klijente. Ovo je posao oko kojega se treba angažirati i jasno je kako nije cilj imati deal s hotelima i dovesti goste u te hotele. Cilj je shvatiti razliku između klasičnog i kongresnog turizma  i angažirati one koji imaju znanja i iskustva i kojima je to primarni posao. 

Upravo komunikacijski stručnjaci posjeduju nužna znanja i profesionalna iskustva da prepoznaju poslovne prilike, osmisle i kreiraju ukupnu strategiju komunikacije i promocije, te istu provedu s jasno postavljenim mjerljivim ciljevima.

Upravo zato, u modernoj i uređenoj državi koja slijedi najbolje prakse i stečevine Europske unije, ne bi smjelo biti ograničenja tržišnog natjecanja, niti onih koji su prihvatljiviji od drugih.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s