“That’s your responsibility as a person, as a human being — to constantly be updating your positions on as many things as possible. And if you don’t contradict yourself on a regular basis, then you’re not thinking.”

Malcolm Gladwell

Odrasti nije lako. Kako u životu, tako i u politici. Na putu sazrijevanja kroz život učimo na vlastitim pogreškama, preispitujemo odluke, mijenjamo mišljenja, svađamo se i mirimo, činimo upravo ono za što smo nekad rekli nikad. To znači da zaista živimo i mislimo. To vrijedi i za posao kojim se bavimo, pa tako i za one koji se bave politikom. Sposobnost da preispituju, da se s ciljem višeg cilja prilagode, da update-aju sami sebe odlika je zrelih političara.

Interesantno mi je pratiti kako mediji doživljavaju, interpretiraju i serviraju javnosti posljednja događanja na političkoj sceni. Naravno da u izbornoj kampanji ne možemo zaobići populizam i estradizaciju,  pa zato ne čudi da su ovih dana najčešće spominjane riječi Prnjavor i Pepermint, ali uloga je medija u kampanji koja je kratka građanima dati priliku da čuju sadržaj u pozadini, odnosno ima li sadržaja uopće. To ujedno znači i znati postaviti prava pitanja.

Je li primjerice u vezama Čačić-Josipović, Linić-Josipović, Kosor-Čačić važnije što je povezalo ove dokazano sposobne političare koji nisu uvijek bili na istim političkim stranama, što oni mogu ponuditi građanima ili je važnije da li su uvijek jedni o drugima govorili u superlativima ili su se ponekad kritizirali?

Nezavisni kandidati biraju određene stranačke liste, jer im je to prilika da nastave svoje političko djelovanje i na izborima steknu legitimitet. Pravo je građana i birača da čuju što oni mogu i žele ponuditi i tu je presudna uloga medija.
Građani sigurno žele vidjeti dalje od Peperminta i Prnjavora, a to zasigurno znaju i Jadranka Kosor i Slavko Linić, iskusni političari s neospornim znanjem i rezultatima. Po tom su kriteriju zasigurno  birali i svoje partnere za predstojeće izbore.

Sudeći prema onome što čitamo i gledamo, kao i načinu na koji se interpretiraju predizborne ankete, stvara se dojam kako ništa osim HDZ-a i SDP-a Hrvatska nema i ne može.

Kao i prije 4 godine čujemo „ovi moraju otići“, „ništa nisu napravili“, pa je logično valjda sa smo oprostili HDZ-u te da smiju ponovo, kako je to slikovito nekadašnja premijerka Kosor rekla, zajahati konja? Analitičari već najavljuju pobjedu HDZ-a, kao da je to neka formalnost koju moramo obaviti na izborima, kao da poručujemo svim ostalim strankama i političarima – nemojte se truditi, nema potrebe. Nalet populizma poprima oblike „terorističkog napada“ na građane, o konkretnim problemima i konkretnim rješenjima vrlo malo.

Dok se topimo u moru loše i populističke retorike i SDP-a i HDZ-a, često se pitamo, možemo li bolje?
Možemo, ako svi naučimo da je politika mjerljiva disciplina, ako naučimo razlikovati političku zrelost od forme bez sadržaja.