U politici nije važna ljubav nego zajednički cilj

 “That’s your responsibility as a person, as a human being — to constantly be updating your positions on as many things as possible. And if you don’t contradict yourself on a regular basis, then you’re not thinking.”

Malcolm Gladwell

Odrasti nije lako. Kako u životu, tako i u politici. Na putu sazrijevanja kroz život učimo na vlastitim pogreškama, preispitujemo odluke, mijenjamo mišljenja, svađamo se i mirimo, činimo upravo ono za što smo nekad rekli nikad. To znači da zaista živimo i mislimo. To vrijedi i za posao kojim se bavimo, pa tako i za one koji se bave politikom. Sposobnost da preispituju, da se s ciljem višeg cilja prilagode, da update-aju sami sebe odlika je zrelih političara.

Interesantno mi je pratiti kako mediji doživljavaju, interpretiraju i serviraju javnosti posljednja događanja na političkoj sceni. Naravno da u izbornoj kampanji ne možemo zaobići populizam i estradizaciju,  pa zato ne čudi da su ovih dana najčešće spominjane riječi Prnjavor i Pepermint, ali uloga je medija u kampanji koja je kratka građanima dati priliku da čuju sadržaj u pozadini, odnosno ima li sadržaja uopće. To ujedno znači i znati postaviti prava pitanja.

Je li primjerice u vezama Čačić-Josipović, Linić-Josipović, Kosor-Čačić važnije što je povezalo ove dokazano sposobne političare koji nisu uvijek bili na istim političkim stranama, što oni mogu ponuditi građanima ili je važnije da li su uvijek jedni o drugima govorili u superlativima ili su se ponekad kritizirali?

Nezavisni kandidati biraju određene stranačke liste, jer im je to prilika da nastave svoje političko djelovanje i na izborima steknu legitimitet. Pravo je građana i birača da čuju što oni mogu i žele ponuditi i tu je presudna uloga medija.
Građani sigurno žele vidjeti dalje od Peperminta i Prnjavora, a to zasigurno znaju i Jadranka Kosor i Slavko Linić, iskusni političari s neospornim znanjem i rezultatima. Po tom su kriteriju zasigurno  birali i svoje partnere za predstojeće izbore.

Sudeći prema onome što čitamo i gledamo, kao i načinu na koji se interpretiraju predizborne ankete, stvara se dojam kako ništa osim HDZ-a i SDP-a Hrvatska nema i ne može.

Kao i prije 4 godine čujemo „ovi moraju otići“, „ništa nisu napravili“, pa je logično valjda sa smo oprostili HDZ-u te da smiju ponovo, kako je to slikovito nekadašnja premijerka Kosor rekla, zajahati konja? Analitičari već najavljuju pobjedu HDZ-a, kao da je to neka formalnost koju moramo obaviti na izborima, kao da poručujemo svim ostalim strankama i političarima – nemojte se truditi, nema potrebe. Nalet populizma poprima oblike „terorističkog napada“ na građane, o konkretnim problemima i konkretnim rješenjima vrlo malo.

Dok se topimo u moru loše i populističke retorike i SDP-a i HDZ-a, često se pitamo, možemo li bolje?
Možemo, ako svi naučimo da je politika mjerljiva disciplina, ako naučimo razlikovati političku zrelost od forme bez sadržaja.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s