Kako su ponovno oživjeli partizani i ustaše?

U jednom od svojih prethodnih blogova pisala sam o tome kako je pojava Mosta trajno promijenila hrvatsku političku scenu, nametnula potpuno novu agendu i prisilila dva politička pola da se ne bave kao prije više sami sobom, nego stvarnim i konkretnim temama koje zanimaju hrvatske građane. Ono čemu smo se svi posebno razveselili je činjenica da su s liste omiljenih tema maknuli ustaše i partizane.

Nažalost, veselje nam nije potrajalo. Crveni i crni ponovno su izvirili iz vreća uz prijedlog o preseljenju predsjednice u Banske dvore, a Vlade u „Kockicu“.

Tako je prvi započeo Karamarko komentirajući kako prije useljenja u zgradu CKSKH-a treba prvo pozvati svećenika da otjera duhove prošlosti. Na odgovor nismo čekali dugo pa se tako oglasio Željko Jovanović s komentarom kako „Tihomir Orešković može mirno u Kockicu bez straha od crvenih duhova i da se više mora bojati crnih vragova oko sebe”.

Želim vjerovati kako Tihomiru Oreškoviću, za razliku od mnogih, komentari Karamarka i Jovanovića nisu nimalo zanimljivi ni smiješni. Crveni duhovi i crni vragovi zasigurno nisu u fokusu njegova promišljanja, jer dolazi iz svijeta biznisa gdje su stvari sasvim drugačije postavljene. To je svakako nešto što ohrabruje. Ohrabruju i njegovi javni nastupi. Kao komunikacijski stručnjak ne bavim se time koliko dobro govori hrvatski jezik, nego porukama koje šalje.

Već u prvom javnom istupu, po povratku iz Kitzbuhela,  dao je do znanja da će se baviti i govoriti o konkretnim pitanjima i temama koje se itekako tiču života hrvatskih građana, bez metafora, doskočica i optužbi na račun onih koji su bili prije. Tako je argumentirano pojasnio da je u Austriju krenuo s tri konkretna cilja i koji su to ciljevi, što je tamo radio i govorio,  kakvi su bili komentari sugovornika, što ih je najviše zanimalo i što im je on konkretno odgovorio. Logično je i očekivano da su njegovi stavovi sada predmet stručnih analiza i komentara ekonomskih stručnjaka i analitičara, međutim, puno je važnija poruka građanima da će s njima komunicirati konkretno i nedvosmisleno. Drugo, i ne manje važno, svakako je pristojnost i odmjerenost u javnoj komunikaciji.

Tko su pravi komunisti, tko su prave i malo manje prave ustaše, pitanja su koja su, nažalost, upropastila i jučerašnju emisiju Nedjeljom u 2 u kojoj se konačno pojavio i Zoran Milanović. Lekcije o Paveliću i 10. travnju sigurno nisu teme koje smo očekivali, s obzirom na aktualnu političku situaciju i ekonomske pokazatelje.

To je nažalost dokaz koliko smo, kao društvo, teško kontaminirani. Ideološke teme uporno se ponavljaju i u svakom kontekstu isplivaju na površinu kao važne i presudne. Naći lijek za to nije lako. Liječenje će, nažalost, biti dugotrajno i skupo. Stoga, pojava nestranačkog mandatara iz jednog drugog svijeta, svakako je nešto što treba pozdraviti. Što god radio, barem nas neće opterećivati crvenima i crnima.

Oglasi

2 misli o “Kako su ponovno oživjeli partizani i ustaše?

  1. Kad je u pitanju odgovornost uvijek postavljamo pitanje, Tko je kriv ?
    Pitanje je bezazleno a odgovora nema; pretpostaviti svoju krivicu tuđoj, svoju zanijekati u najmanju ruku, bezazleno i naivno se poigravati, političkim položajem ostavljati neke druge mogućnosti poticati i naglašavati i isključivati svaku vlastitu odgovornost.
    Vrijeme u kojem živimo, sadašnjost, nije nam dovoljno da bi objasnili što nam se događalo u prošlosti jer se postavlja pitanje majoriteta, podijeljenih uloga u društvenim elitama, svjesnog stvaranja privilegiranih i onih drugih manje izloženih raspodjeli obilja .
    Ako već ne možemo ravnopravno sudjelovati u kreiranju naših sudbina , onda je obveza onih povlaštenih pobrinuti se za većinu koje se izgubila u rađanju ” ustaša i partizana “da pročisti povjesne istine i pronađe neku drugu sintagmu od “pojave zlih duhova ” sumornog naslijeđa Drugog svjetskog rata.
    Sretna je okolnost da se narod ponadao, rukovođen svjetonazorom u kojem je pravedno podijeljena posljednja stanica puta ka zadnjem cilju, premda prije toga mora svladati raznobojne vragove jude i zaplotnjake i nezaboraviti na neodgovorena pitanja.
    Na sudbinsku određenost naroda i njegovo pravo na samoodređenje bez uplitanja i određivanja drugih o količini te nezavisnosti, nijekati pravo i odgovornost Hrvata u svojoj domovini da uređuje život u njoj, te političkim “elitama” limitirati pravo na povlašteno sjedenje u Hrvatskom državnom saboru.
    Dogodilo se to slučajno ili s Božjom providnošću, Most je preuzeo teret ravnovjesja i poticanja na ispravan put…suživot koji ne smije dovoditi u pitanje jednak boljitak za sve građane Republike Hrvatske.
    Svaki put kad se spomenu duhovi prošlosti kao etiketa vremena udaljujemo se korak dalje od cilja.Vrijeme je da prevladamo svoje manjkavosti uz pomoć suputnika istomišljenika i postavimo zdrave temelje kuće u kojoj je čovjek dobrodošao susjed !

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s